nauka
III Zakoni održanja energije i mase
Ova dva zakona su veoma povezana i znače da, pod normalnim uslovima, ukupna energija zatvorenog sistema i ukupna masa zatvorenog sistema ostaju konstantne. Takođe kažu da ni masa niti energija ne mogu biti stvorene ili uništene, već samo mogu menjati formu (npr. energija - električna se menja u toplotnu, ili masa - tečnost prelazi u gas). Tek nedavno, iako pod laboratorijskim uslovima, naučnici su zapravo primetili malo nestajanje ukupne mase u zatvorenom sistemu, a ovo je pripisano činjenici da je masa zapravo prešla u energiju. Ovo je dovelo do promene zakona, koji su uključili činjenicu da masa i energija mogu prelaziti iz jednog u drugo stanje.
II Njutnovi zakoni kretanja:
1. Telo koje miruje ostaje da miruje, a telo koje se kreće nastavlja da se kreće, osim ako nije primorano da promeni svoje stanje. Dokaz koji podržava prvi deo rečenice se lako može videti. Svi znamo da se točak neće početi pokretati sam. Međutim, u našem svetu ne vidimo dokaz drugog dela rečenice. To je zato što postoji večna inhibirajući sila poznata kao trenje, koja sprečava beskonačnu kretnju.
2. Drugi zakon je formula A=F/m. Ubrzanje tela zavisi i od mase tog tela (ne njegove težine) i ukupne sile koja pokreće kretnju (ukupna sila smeru kretanja minus sila koja se opire kretanju). U ovoj formuli, sila koja se opire bi bila napisana negativno da bi se dobilo negativno ubrzanje, što znači da telo usporava.
3. Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Ovo znači da ako vas ja gurnem, sam ću biti malo gurnut unazad. Ovaj princip je na delu iza mehanizma kretanja aviona i raketa. Izduvni gasovi izlaze u suprotnom smeru.
I Energija će odlaziti sa površine veće energije na drugu sa nižom energijom bez dodavanja dodatne energije.
Ovaj zakon upravlja svim tokovima energije, posebno je lako uočljiv u slučajevima tokova toplotne ili električne energije. Toplota odlazi iz vrelog čaja u relativno hladnu šolju i okružujući vazduh. Elektroni imaju osobinu da se raspodele do trenutka kada je naelektrisanje celog sistema izjednačeno. Ovo se takođe može direktno posmatrati uz pomoć kapi boje koja je ubačena u čašu vode. Boja će se rasipati sve dok ceo rastvor ne bude jednake boje.
Eksperiment počinje sa kavezom u kome se nalazi pet majmuna. Unutar kaveza okačite bananu i postavite niz stepenica do nje. Uskoro, majmun će stati na stepenice i početi da se penje prema banani. Čim dodirne stepenice, svi ostali majmuni automatski budu isprskani hladnom vodom. Posle nekog vremena, sledeći majmun pokušava, ali sa istim rezultatom - svi ostali majmuni bivaju poliveni hladnom vodom. Uskoro će majmuni pokušavati da spreče svako penjanje.
Sada ugasite hladnu vodu. Uklonite jednog majmuna iz kaveza i stavite drugog koji nije bio tu. Novi majmun ugleda bananu i poželi da se popne uz stepenice. Na njegovo iznenađenje i užas, svi ostali majmuni ga napadaju. Posle još jednog pokušaja i napada, zna da će biti napadnut ukoliko pokuša da se popne uz stepenice.
Dalje, uklonite još jednog od originalnih pet majmuna i zamenite ga novim. Pridošlica kreće put stepenica i biva napadnut. Prethodno dodati majmun učestvuje u kažnjavanju sa entuzijazmom! Slično, zamenite trećeg originalnog majmuna sa novim, pa onda četvrtog, onda petog.
Svaki put kada najnoviji majmun krene put stepenice, biva napadnut. Većina majmuna koji ga mlate nema predstavu zašto im je zabranjeno da se penju uz stepenice niti zašto učestvuju u mlaćenju najnovijeg majmuna. Nakon što su svi originalni majmuni zamenjeni, nijedan od preostalih majmuna nije bio poliven hladnom vodom. Bez obzira na to, nijedan majmun se više ne približava stepenicama u lovu na bananu.
Zašto ne? Zato, što se njih tiče, tako je oduvek bilo tako.
Prvi put smo u stanju da vidimo elektron. Jedan elektron.
Snimak, kojeg možete pogledati ovde, predstavlja jedan elektron koji se nalazi na svetlosnom talasu upravo nakon što je izvučen iz atoma.
Pre je bilo nemoguće snimiti elektron usled njihove veoma velike brzine, što je davalo zamućene slike. No, tim naučnika iz švedskog Lund Univerziteta je uspeo da napravi neverovatno kratke bliceve svetlosti iz intenzivnog lasera, dajući nam prvi put sliku elektrona.
"Elektronu je potrebno oko 150 atosekundi da napravi krug oko jezgra atoma. Atosekunda traje je 10-18 sekundi, ili, ako se predstavi na drugi način, odnos između jedne atosekunde i jedne sekunde je isti kao i starost celog univerzuma naspram jedne sekunde", kaže Johan Mauritson, profesor atomske fizike sa Lund Univerziteta. A ja se nadam da ste uspeli da shvatite koliko je ovo kratak vremenski period.
Malo više detalja, i informacije potrebne da biste našli još mnogo više detalja, možete naći ovde i ovde.
U poslednje vreme pratim ovu "borbu", i prilično me je zainteresovala...
Borba dva načina razmišljanja (pritom napominjem apsolutni kretenizam tzv. teorije inteligentnog dizajna), činjenice i vere, znanja i pretpostavki... vlasničkog i sistema otvorenog koda :)
Kako funkcioniše nauka:

Kako funkcioniše vera:

Danbarov broj, koji iznosi 150, predstavlja teoretski maksimum pojedinaca sa kojima grupa ljudi može održavati prisne kontakte, tj. vrstu odnosa koja podrazumeva poznavanje šta je svaka osoba i kako se odnosi prema svakoj drugoj.
Grupe veće od ovoga obično zahtevaju striktnija pravila i zakone - potrebna je određena vrsta regulacije da bi se održala stabilna kohezija.
Robin Danbar, britanski antropolog, smatra da je ova granica u direktnom odnosu sa relativnom veličinom neokorteksa. Što je vrlo interesantno.
No, Danbar je izričit:
It's perfectly possible that the technology will increase your memory capacity.
Još informacija ovde.



